VANJSKA POLITIKA I KENNEDYJEVO UBOJSTVO

Glavni događaji tokom Kennedijeva predsjedništva uključuju: invaziju zaljeva svinja, Kubansku krizu, gradnju Berlinskog zida, Svemirsku utrku, rane događaje Vijetnamskog rata te Američki pokret za ljudska prava.

Zaljev svinja (17. travnja 1961)

U nadi da će zbaciti Castrov komunizam i režim sa vlasti, Kennedy i njegov kabinet započinju operaciju Zaljev svinja.

17. 04. 1961. Kennedy izdaje naredbu da se planirana invazija započeta pod Eisenhowerom nastavi, ali uz potporu CIA. CIA  je istrenirala vojsku  Kubanskih prognanika nastanjenih u Središnjoj Americi koji su prebačeni na Kubu par dana prije invazije. Invazija je trebala biti dočekana sa sveopćim oduševljenjem i potporom građana, međutim Castrove snage su srušile napadače u samo dva dana. Neuspjeh operacije je pripisivan: Kenedijevoj odluci da neće poslati zračnu potporu te kubanskim stanovništvom koji od straha za svoj život se nije uzdigao pružiti otpor. Nakon 20 mjeseci Kuba je oslobodila prognanike u zamjenu za hranu i lijekove u vrijednosti od 53 milijuna dolara. Incident je bio ogromni udar Kennediju, ali je on spremno preuzeo odgovornost za debakl.

Kubanska kriza (Listopad 1962.)

Kubanska kriza započela je 14.listopada 1962. kada su američki u-2 špijunski avioni slikali iz zraka sovjetske projektile uperene na teritorij SAD-a također trenutak kad je svijet bio najbliži Trećem svjetskom ratu. Kennedy se susreo sa dilemom: ako SAD  napadne teritorij na kojem su rakete bile smještene to bi moglo dovesti do nuklearnog rata sa SSSR-om, međutim ako SAD ne reagira stalno bi bio pod prijetnjom nuklearnog oružja u okrugu svoje regije. Kennedy se također bojao da će ako odluči ne reagirati ispasti slabić u očima svijeta.

Naredio je morsku blokadu u kojoj je SAD imao pravo pregledati svaki brod koji prođe njegovim teritorijem te je započeo pregovore sa sovjetima. Također je naredio sovjetima da maknu sav obrambeni materijal  koji je izgrađen sa Kubanskog otočja. Ukoliko se sovjeti odluče suprotstaviti direktnoj zapovijedi suočiti će se sa morskom blokadom isto kao i Kuba. Tjedan kasnije sovjetski premijer Khrushchev  je obećao Kennediju da će maknuti  rakete ukoliko Amerika obeća da neće napasti Kubu na što je Kennedy pristao. Khrushchev je također obećao da će maknuti projektile iz Turske u roku od 6 mjeseci.

Nuklearni obračun je u posljednji trenutak spriječen, te do rata ipak nije došlo. Kriza se riješila na miran način.

Sporazum o zabrani nuklearnih pokusa (1963.)

Zabrinut zbog dugotrajnih  posljedica radioaktivne kontaminacije i poliferacije oružja te poučen iskustvom kubanske krize, Kennedy je dao na usvajanje zakon o ograničenom  ili djelomičnom djelovanju nuklearnih pokusa na zemlji koji zabranjuje atomsko testiranje na zemlji, u atmosferi, ili pod vodom, ali ne zabranjuje testiranje pod zemljom. SAD, SSSR i Ujedinjeno  Kraljevstvo su se složili te potpisali ugovor o zabrani u kolovozu 1963.

Pokret za ljudska prava

Turbulentni kraj rasne diskriminacije je bio jedan od važnijih događaja u Kennedyevoj eri. Vrhovni sud SAD-a je 1954.presudio da rasna diskriminacija u državnim školama više neće biti dopuštena. Međutim, mnoge škole, posebno u južnim državama ,izričito su kršile odredbe Vrhovnog suda. Segregacija u autobusima, restoranima, kinima ,kupaonicama i drugim javnim mjestima nije jenjavala. Kennedy je podupirao rasno integriranje te borbu za ljudska prava.

Kennedyjevo ubojstvo (22. studenoga 1963)

John Kennedy je stekao svjetski prestiž sa svojim promišljenim postupcima u Kubanskoj krizi te stekao vodeću popularnost. Misleći unaprijed na izbore koji su se trebali održati 1964. otišao je u Dallas na politički skup.

Vozeći se u otvorenom autu, pozdravljajući narod koji ga je došao podržati, pogođen je sa dva metka te umro pola sata kasnije. Lee Harvey Oswald, optužen za ubojstvo predsjednika, ubijen je dva dana kasnije od Jacka Rubyja, vlasnika noćnog kluba povezanog sa organiziranim kriminalom.

Ministar pravosuđa Warren je naredio istragu koja nije otkrila nikakve dokaze o uroti. Kennedyevo ubojstvo čak i danas izaziva komešanje i ostaje misterija. Gledajući unazad Kennedyeva reputacija izvire više iz njegovog stila i elokventnog govora nego iz stvarne implementacije njegovih političkih ideja. Postao je treća (poslije Martina L. Kinga i Majke Tereze) prema Galupovoj listi najobožavanija osoba 20. stoljeća.